Samozatajan, jednostavan i drag čovjek svakodnevno prolazi školskim hodnicima izjutra i predvečer, uvijek istim ritmom koraka, u svojoj radnoj kuti, zabrinuta, ali susretljiva pogleda, uvijek na usluzi, Pravi je majstor svog zanata - naš domar i ložač. Možda je baš zbog njega naša škola tako topao, pristupačan i ugodan prostor življenja i učenja. Njegov otmjeni brk nikad se ni na koga ne ljuti. Nikada nikome ništa ne prigovara, šutljiv je, ali vrijedan, rijetko razgovara, a čuda stvara. Bez njega ne bi bilo ni kave iz prastarog automata, ne bi radili grafoskopi, bile bi neupotrebljive uništene klupe, panoi i slike na zidovima bez okvira, hladne i mračne bile bi učionice, zapuštene radionice… Gospodin Zlatko Horvat svojom predanošću na osobit način, gotovo neprimjetno, spašava ljudske živote i imovinu, našu školu, grad, županiju i domovinu. Neizmjerna je njegova dobrota! Zaslužuje našu iskrenu čestitku i zahvalnost za svaku darovanu kap krvi - za stostruki spas nečijeg zdravlja ili života! MP