Prigodan izložbeni, filmsko-dokumentarni, glazbeni, govorni i scenski program pod naslovom Stoljeće matoševih soneta, vidika, ljudi i krajolika, uz polaganje cvijeća i svijeća na klupu kod Matoševe biste u školskoj aleji zavičajnika, održan je u dvorani SŠ Isidora Kršnjavoga Našice, u suorganizaciji Matice hrvatske i Škole za građanstvo i učenike našičkih škola tragom plakata za koje su fotografije ostvarili učenici Karlo Marinović i Marija Varga iz 2. JG.

Iako Matoš nije volio školu, već cijelo jedno stoljeće škole vole njega. Kolažni multimedijski školski sat posvećen tom velikanu oštra pera i nježna srca, čija je majka rođenjem Našičanka iz obitelji Schams, pokazao je svu širinu i dubinu Matoševih novela, soneta, vidika, ljudi i krajolika. Učenici 1. a opće gimnazije: Anamarija Delbijanko, Anita Maligec, Martina Korpak, Tomislav Stošić, Ivan Prošić, Lovro Ibriks i Karlo Sušak; Ana Buljan iz 2. JG, Marija Purgar i Luka Povreslo iz 4. b  OG te Roberto Fadljević iz 3. JG i prof. Zlatko Kovač, uz voditeljicu projekta Mariju Pepelko, oživjeli su duh njegova doba i potaknuli suvremenike na promišljanje vječnih tema – ljubavi i smrti u ozračju duhovnih vrijednosti koje životu daju smisao i puninu.

Dokazali su da je Matoš za nas izazov i ponos jer smo baštinici njegova dragocjenog ukoričenog i digitalnog književnoga blaga. Nenadmašni AGM živi uronjen u vječnost, u svoje vrijeme i naše probleme. Iako je dugo boravio izvan domovine, uvijek je bio i ostaje pjesnik Hrvatske, neskriveni pravaš, čovjek vjere, ljubavi i nade. Izvođenjem Stare pjesme, Suze, Gospa Marija, zatim soneta Utjeha kose, Djevojčici umjesto igračke, Noturno, Pri Svetom Kralju, lirske proze Sjena te scenskim uprizorenjem novele Cvijet sa raskršća prikazana je Matoševa tematska raznovrsnost i njegova građanska postojanost. Dokumentarnim filmom, uz 100 odabranih fotografija i nadahnjujućim stihom “Dok je srca, bit će Kroacije” zaokružena je svevremenska Matoševa misao i završnica njegova ovozemaljskog putovanja na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice koju je Matoš metaforički doživljavao kao Kraljicu, Majku i Domovinu – i onda kad je za njom čeznuo, i kad je objesiše kao lopova 1909., kad je osjećao svu tjeskobu uske varoši, ali i onda  kad je njegovoj bolnoj duši trebalo odmora.

Ukazujući na povezanost našega grada i škole s imenom i djelom A. G. Matoša, ravnatelj škole-domaćina prof. Željko Filjak spomenuo je postojanje Matoševe ulice u Našicama te poučne QR kodove (brze odgovore) postavljene na stabla i biste u školskoj aleji zavičajnika, posredstvom kojih nam je, uz pomoć mobilnog fotoaparata uz pristup internetu, Matoš postao još bliži i poznatiji. Donator Matoševe biste Šumsko gospodarstvo Krndija - Uprava šuma Našice, Grad i Škola već su prije tri desetljeća prepoznali u Matošu najznačajniju osobnost hrvatske moderne, čovjeka širokih vidika, koji bijaše Europejac duhom, a Hrvat dušom...– naglasila je, između ostalog, predsjednica MH Silvija Lučevnjak u ime suorganizatora svečanosti koja je ostvarena vedro, promišljeno, dostojno našega Matoša.

U duhu uvijek aktualnih njegovih misli, feljtona i eseja pokazalo se da gotovo ništa nismo naučili iz vlastite povijesti, a vrijeme je da se napokon događa razum, mir i nenasilje, da se događa ljubav… Na to nas poziva nadahnjujuća matošijana i stoljetno druženje s njim u knjižnici, u učionici ili pred bistom u zelenom okolišu škole. Nije Matoš slučajno licem okrenut prema školi!

                                                        Marija Pepelko,  prof. savjet. za hrvatski jezik