Dora Pejačević
Rođena je 10. rujna 1885. godine u Budimpešti. Kći bana grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya. Dorin djed Ladislav i otac Teodor bili su hrvatski banovi. Najveći dio života provela je na obiteljskom imanju Pejačevića u Našicama. Svoje prve glazbene poduke stječe u roditeljskom domu uz bogatu knjižnicu i pomoć vrsnih privatnih učitelja. Glazbeno obrazovanje počinje u Zagrebu, a kasnije nastavlja studirati u Dresdenu i Münchenu. Svoje prvo glazbeno djelo napisala je u četrnaestoj godini. Najpoznatija su joj djela: Canzonetta, Sonata za violinu i glasovir, Koncert za glasovir i orkestar, Slavenska sonata, Simfonija u fis-molu. Umjetnički opus Dore Pejačević obuhvaća pedeset i sedam djela. U Zavičajnom muzeju Našice otvorena je 1985. njezina spomen-soba. Tu se nalaze eksponati vezani uz Dorin život, pokućstvo, obiteljske fotografije, notni zapisi i malobrojni sačuvani predmeti iz vlasništva obitelji Pejačević. Posebno vrijedan izložak je Dorin klavir. Prerana smrt prekinula je stvaralaštvo prve hrvatske skladateljice, no njezine skladbe ostale su vrijedan dio naše kulturne baštine. Umrla je 5. ožujka 1923.
Dunja Irha Baričević, prof.
