U ovim teškim i neizvjesnim životnim okolnostima, kada se život i smrt danomice susreću, a ljudi udaljavaju radi socijalne distance i zaštite zdravlja, iz naše je sredine gotovo neprimjetno 4. travnja 2020. zauvijek otišao umirovljeni profesor njemačkoga i ruskog jezika, koji se u našičkoj srednjoj školi zaposlio 1. rujna 1965. i radio sve do zaslužene mirovine 2002. godine. Sahranjen je u Tenji 7. travnja o.g. u obiteljsku grobnicu.
Njegov je prosvjetni rad obilježen pedagoškim i ljudskim značajkama zahtjevnog, ali pravednog i dosljednog nastavnika koji je svojim stručnim znanjem i duhovitošću ostavio prepoznatljiv pečat osobnosti na naraštajima našičkih gimnazijalaca i ekonomista, ali i ostalih zanimanja jer je radio gotovo u svim usmjerenjima srednje škole u Našicama. Cijenili su ga svi suradnici, učenici i roditelji. Bio je dugogodišnji profesor naše škole te je kao stručnjak, a još više kao čovjek, ostavio duboki trag na generacije učenika i na mnoga prijelomna zbivanja u školi. Imao je nadarenost za prijenos svoga znanja i sposobnosti na zanimljiv, životno primjenjiv i nadahnut način. Volio je svoj nastavni predmet i zauzeto ga je približavao mnogim naraštajima. Svojom je neiscrpnom energijom i stilom predavanja privlačio pozornost učenika i otkrivao mnoge životne istine i mudrosti pretočene u anegdote ili poučne priče. Naizgled vojnički strog, samozatajan, s prepoznatljivim crnim brkovima i bradom, u duši bijaše drag, simpatičan, školskoj djeci iznimno posvećen, komunikativan i privlačan. Nedostajat će nam njegova oštroumnost i široko znanje koje nam je s velikom radošću i strašću otkrivao i nesebično davao. Na sjednici Radne zajednice održao je 6. rujna 1973. predavanje Planiranje u nastavi za sve članove Centra. Radio je u doba skromne nastavne tehnologije, ali snažne i djelotvorne riječi! Odgovorno je kao nastavnik i razrednik doživljavao školske obveze, poštovao je svoju suprugu s kojom je rado šetao svakodnevno ovim lijepim gradom, ali volio je i vrijedno obrađivao svoj vrt na brdu Mojmir. Za one koji su tek rođeni kad se on zaposlio u našičkoj školi, koji su bili njegovi „kulturtregeri“ te imali sreću slušati njegova predavanja, upoznati njegov osebujan nastavni rad i raditi s njim, družiti se kolegijalno u zbornici ili na ulici, njegov odlazak znači gubitak dragog suradnika i suputnika. Onima koji ga nisu imali čast upoznati, ostat će samo jedan u nizu prolaznika s ovoga svijeta u kojem nam je dano živjeti i stvarati neprolazne vrijednosti. Iskrena sućut njegovoj supruzi Dragici, umirovljenoj prof. matematike i prijateljima s kojima je dijelio i obogaćivao nezaboravne trenutke svoga života!
Ravnatelj i zaposlenici
srednje škole Isidora Kršnjavoga u Našicama
